PARIZ, FRANCUSKA



Pariz… Dovoljna je samo ta jedna riječ, sva druga objašnjenja, koliko god duga i opširna, bila bi nedostatna u opisivanju njegove ljepote i značaja, a već samo njegovo ime u nama budi nostalgične i romantične asocijacije na grad ljubavi, grad svjetla, stila, kulture, umjetnosti, duha, na prijestolnicu mode, glazbe, kuhinje, vina, na arhitekturu, muzeje, galerije, kazališta i sav sjaj ovog opjevanog dragulja neprolazne blještavosti. Ponekad mislim kako to i nije potrebno, jer ne postoji osoba koja nije čula za Pariz, a mnogi su ga već i posjetili i uživali u njegovim bezbrojnim znamenitostima.
Pogled s Eiffelovog tornja
Pogled s Eiffelovog tornja

Jedna od najpoznatijih nesumnjivo je Eiffelov toranj, velebna umjetnička instalacija koja od trenutka svoje gradnje 1889. godine ostavlja bez daha i privlači milijune posjetitelja. Toranj je visok 300 metara, metalna konstrukcija teži 7300 tona, a do vrha ili, preciznije, do platforme s koje se na vrh uspinje dizalom, vodi 1665 stepenica. Pariz sam posjetila nakon jednog osobnog događaja koji mi je u potpunosti promijenio poglede na život pa sam se za uspon na Eiffelov toranj, unatoč dizalu, odlučila poslužiti upravo stubama. Sa svakom novom koju bih svladala Pariz se sve više otkrivao pod mojim nogama, pogled je postajao sve više veličanstven i očaravajući i cijeli put do vrha protekao je brzo, lako i ugodno. Također sam imala prigodu i detaljnije proučiti samu konstrukciju, sastavljenu od 18038 komada željeza spojenih s 3,5 milijuna zakovica, a osobito fascinira činjenica da je cijeli posao obavilo samo 300 radnika. Nažalost, ni ova specifična građevina nije izbjegla notornu ljudsku potrebu da se opire i protivi svemu novome i drugačijem pa je toranj doživio veliki otpor javnosti koja je, prije svega, osporavala estetiku njegove forme, a Eiffel je za postavu svoje instalacije dobio rok od 20 godina, nakon čega je toranj trebao prijeći u vlasništvo grada koji ga je planirao srušiti. Na svu sreću to se nije dogodilo i Eiffelov toranj, izazivajući divljenje i poštovanje, i danas ponosno stoji.
Trg sloge

Najbolji način za upoznavanje bilo kojeg grada, a posebice Pariza, jest šetnja. Nezaboravan je doživljaj jednostavno se izgubiti u njegovim avenijama, popločanim uličicama, nadsvođenim prolazima, hladovitim alejama, pored nebrojenih lokala iz kojih dopire i miluje nam uši slatko-sjetna glazba, sve dok nam se pred očima ne otvori jedan od njegovih prekrasnih trgova i tada se i sami nakratko možemo osjećati Parižanima. Najveći pariški trg je Place de la Concorde ili Trg sloge, a krase ga dvije predivne fontane, sjeverna fontana rijeka i južna fontana mora, kao i divovski, hijeroglifima dekorirani egipatski obelisk Luxor. Sama povijest trga i nije toliko blistava jer je za vrijeme Francuske revolucije na njemu pogubljeno 1119 osoba, među kojima i kralj Louis XVI i kraljica Marie Antoinette.
Slavoluk pobjede

Mjesto vrijedno spomena je i Arc de Triomphe, Slavoluk pobjede, spomenik podignut u čast borcima za Francusku, osobito onima iz Napoleonskih ratova, koji se nalazi u središtu Trga Charlesa de Gaullea i svojom monumentalnošću jednostavno plijeni, privlači i poziva na pomnije proučavanje svih detalja kojima je urešen – imena  generala i pobjeda upisana na unutarnjoj i vanjskoj strani zidova, kao i grobnicu nepoznatog vojnika iz 1. svjetskog rata koja leži ispod njegovog luka.
Most Alexandra III

Pariz je poznat i po mnogobrojnim mostovima na rijeci Seine, a onaj koji me najviše opčinio je Ponte Alexandre III, podignut 1900. kao simbol francusko-ruskog prijateljstva. Most krase četiri stupa na čijim vrhovima počivaju četiri statue čuvarice: Slava znanosti, Slava umjetnosti, Slava trgovini i Slava industriji. Kako ne bi zaklanjao Champs Élysées most je nešto niži, ali to ni u kojem slučaju nije nedostatak jer se na taj način odlikuje predivnim pogledom na Eiffelov toranj. Središnji lukovi ukrašeni su nimfama Seine i Neve, s reljefnim grbovima Francuske i Carske Rusije, a promatran u suton, čarobno obasjan ornamentiranim svjetiljkama, most svojom ekstravagantnošću pobuđuje zanosno bajkovite osjećaje.
Katedrala Notre-Dame, Pariz

Prije dolaska u Francusku znala sam za samo jednu katedralu Notre-Dame, a poslije sam otkrila kako katedrala u svakom francuskom gradu koji sam posjetila nosi isto ime. Međutim, svakako najslavnija i najpoznatija je upravo ova pariška. Za nju sam prvi puta čula i s njome se upoznala čitajući roman Victora Hugoa Zvonar crkve Notre-Dame. Neopisivo iskustvo doživjela sam sjedeći ispred crkve u trenutku kada su se zvona počela oglašavati svojom snažnom, moćnom i zadivljujućom glazbom koja kao da prodire u samu srž ljudskog bića i načas sam u mašti, potaknuta pogledom na vodorige i himere na vanjskim zidovima, mogla vidjeti Quasimoda, glavnog lika Hugoova romana, kako se visoko u tornjevima njiše u ritmu i plesu masivnih zvona. Katedrala je građena u gotičkom stilu i ističe se simetrijom i skladom arhitektonskih elemenata, a glavna su joj obilježja prostranost, uravnoteženost pročelja, elegancija kontrafora i vrlo vrijedni vitraži koji ističu svu lakoću i vitkost gotičke gradnje kojom se odlikuje svaki dio ovog grandioznog zdanja.
Muzej Louvre

Na zanimljiv primjer spoja moderne i povijesne arhitekture možemo naići ispred ulaza u Louvre, još jednog mjesta koje nam pada na pamet na sam spomen Pariza. Naime, na trgu pred Louvreom nalazi se Staklena piramida, dizajnirana u stilu onih iz staroga Egipta. Staklena elegancija, opisana kao ultramoderna, u svjesnom je kontrastu s baroknom težinom zgrade, a dramatična promjena nastala je kao rezultat težnje da se Louvre prometne u moderan muzej i u isto vrijeme ostane ono što jest: 800 godina stara palača kraljeva i spomenik slavne Francuske. Ovako neobično rješenje, oblikovano geometrijskim simbolom božansko-faraonske veličine, ostavlja dojam važnosti i posebnosti i predstavlja dostojan ulaz u jednu od najvećih riznica umjetnosti na svijetu.
Mona Lisa

Kada spomenemo Louvre neizbježno je spomenuti i jednu od najvećih umjetnina u povijesti koje taj muzej čuva unutar svojih zidina: Mona Lisu. Sjećam se s koliko sam znatiželje i uzbuđenja očekivala trenutak kada ću se napokon uživo susresti s tim neprocjenjivim djelom, ali sam na koncu doživjela veliko razočaranje. Jednostavno ne postoji način da se približi toj slici i u miru uživa u pogledu na nju. Umjesto svečane, uzvišene tišine i atmosfere strahopoštovanja koja bi nas, na samo par koraka od nečega toliko vrijednog i velikog, očekivano trebala okruživati, oko Mona Lise je vladala opća ludnica i cirkus, a u metežu fotoaparata, kamera i mobitela vrlo je malo ili nimalo pažnje posvećeno onome doista bitnome – samoj slici koja kao da je, ne vlastitom krivnjom, izgubila svoj izvorni umjetnički karakter i postala sredstvo samopromocije na fotografijama i društvenim mrežama. Osim Mona Lise Louvre je prepun i drugih važnih djela iz svih razdoblja ljudske povijesti, od starog Egipta, Perzije, Grčke, Rima, Bliskog Istoka, preko europskog Srednjeg vijeka, renesanse, baroka i ostalih pravaca u umjetnosti, a teško je uopće procijeniti koliko bi vremena bilo potrebno da ih sve obiđe i sagleda njihovu dragocjenost, da se u potpunosti spozna ovo mjesto koje slavi čovjekovu kreativnost, strast, maštu, ingenioznost, što nam dokazuje koliko je ljudski duh, unatoč svemu, sposoban za stvaranje neopisive i  neizrecive ljepote.
Pariz
Ovih nekoliko kratkih crtica i opisa ni izdaleka ne dočarava sve ono što Pariz nudi i čime oduševljava, kao što su na primjer ljupki raspored ulica i pravocrtna gradnja, uređenje parkova i stabla uredno i jednako podšišanih krošnji. Ali, kao što sam napomenula na početku, Pariz se ne može opisati, Pariz se mora doživjeti, nevjerojatni grad koji strpljivo čeka da ga se još jednom posjeti i otkrije nešto novo i dotad neviđeno.
Jeste li i vi posjetili Pariz? Kakvi su vaši dojmovi?

No comments:

Post a Comment

Back to Top